Cecchini [ček:i:'ni], Tomaso (Cecchino, Cechino, Thoma), skladatelj (? Verona, 1580. ili 1582 – Hvar, 31. VIII. 1644). O njegovu životu prije dolaska u Dalmaciju ništa se ne zna. U prvo vrijeme djelovao kao maestro di cappella stolne crkve u Splitu (1603–07., 1613–14), a potom kao glazbeni ravnatelj, orguljaš i učitelj pjevanja u stolnoj crkvi u Hvaru (1614–44). Objavio najmanje 27 samostalnih opusa, sve u Veneciji, a svojim skladbama sudjelovao je u uglednim onodobnim talijanskim i sjevernoeuropskim antologijskim zbirkama. Svjetovna djela posvećivao je dalmatinskim građanskim i plemićkim obiteljima, a duhovne skladbe splitskoj i hvarskoj stolnici. Skladateljski mu je opus vrlo raznovrstan, pisao je monodijske i višeglasne madrigale uz continuo, canzonette, motete, psalme, vespere, nekoliko zbirki misa te instrumentalne sonate. Glavne poticaje nalazio je u sjevernotalijanskim baroknim majstorima, no uspio je izgraditi prepoznatljiv vlastiti stil melodioznih linija i pregledne forme. Unio je niz inovacija u glazbeni život Dalmacije: njegovi Amorosi concetti, madrigali voce sola Libro primo (1612) najstarija su zbirka glazbenog baroka u Hrvatskoj. U duhovnim je skladbama uveo praksu dvozborja (1616), prvi je skladao plesnu glazbu (»baletti« iz 1627. i 1630) i instrumentalne sonate (1628). Sve svoje tiskane zbirke posvetio je domaćim ljudima. Kao najplodniji i najugledniji među talijanskim skladateljima koji su u svoje doba stvarali na hrvatskoj obali Jadrana, Cecchini je uz I. Lukačića, najistaknutiji predstavnik ranoga baroka u Hrvatskoj.
